Živeo sam među zvezdama, u beskraju, na nebu
Kao što vam rekoh, dar prozorljivosti nikada nisam poželeo, pa ni tada kada sam ga dobio, nisam pokušao da idem napred, odnosno da ga negujem. Nisam mu pridavao pažnju niti sam ga ikad od Boga tražio niti sada tražim da mi nešto otkrije, jer mislim da bi to bilo suprotno Njegovoj volji. No posle događaja sa starcem Dimom potpuno sam se izmenio. Moj život je sav postao radost i veselje. Živeo sam medju zvezdama, u beskraju, na nebu. Ranije nisam bio takav.
Otkako sam osetio blagodat Božju, svi su se moji darovi umnožili. Postao sam inteligentan. Naučio sam Trojičine kanone, kanon Gospodu Isusu Hristu, druge kanone. Čim bi bili pročitani ili otpevani u Crkvi, ja bih ih nauči napamet. Psaltir sam govorio naizust. Uz to sam pazio na određene psalme čije su reči zvučale slično da ih nepobrkam jedan sa drugim. Zaista sam se se izmenio. Mnogo štošta sam “video” ali nisam o tome govorio. Nisam naime imao pravo da o tome govorim. Nisam imao unutrašnju “izvesnost” da o tome govorim. Sve sam video, na sve sam pazio, sve sam znao. Od radosti kao da nisam više koračao po zemlji. Tada mi se otvorili i čulo mirise pa sam osećao sve mirise. Otvorile su mi se oći, otvorile su mi se i uši .Sve sam razaznavao izdaleka. Životinje, ptice, sve sam ih razlikovao. Po cvrkutu sam razaznavao da li je u pitanju kos, ili vrabac, ili je zeba, ili slavuj ili carić ili drozd. Sve sam ptičiće razlikovao po njihovom glasu. Noću pred svanuće sa radošću sam pratio “slavujsku koncert” ili “koncert drozdova” i sve drugo…
Postao sam drugi čovek, nov, drugačiji. Šta god bih video, pretvarao sam u molitvu. Sve sam primenjivao na samoga sebe. Pitao sam se: “Žašto ptica peva i slavi tvorca?” Želeo sam da to i ja činim. Tako sam razmišljao o cveću. Cveće sam razlikovao po mirisu a njegov miomir osećao sam sa daljine od pola sata hoda. Raspoznavao sam trave, drveće, vode, stene. Aaa! Sa stenama sam razgovarao. Čega se sve one nisu nagledale! Postavljao sam im pitanja, a one su mi pričale o tajnama Kavsokalivije. Ja sam slušao sa uzbuđenjem i umilenjem. Sve sam sagledavao blagodaću Božjom. Gledao sam ali nisam govorio. Često sam odlazio u šumu. Veoma me je oduševljavalo da koraćam posred kamenja, između malog i velikog drveća.