Feb 17 2008

Molitva i bogosluženje pretvaraju depresiju u radost

U današnje vreme čovekčesto oseća tugu, očajanje, tromost, lenjost,čamotinju i sva ostala satanska stanja. Tuguje, plače, melanholičan je, ne obraća pažnju na svoju porodicu, troši grdan novac na psihoanalitičare i lekove. Sve ovo ljudi nazivaju nesigurnošću. Naša religija veruje da su ovo iskušenja od nečastivog.

Bol je duševna sila koju je Bog usadio u nas, a čiji je cilj da donese dobro,ljubav, radost, molitvu. Umesto ovog đavo uspeva da ovu duhovnu silu odvoji od duhovne baterije naše duše i da je koristi na zlo, što će reći da izaziva depresiju,da dušu dovodi do tromosti i čamotinje. On muči čoveka, porobljava ga i čini da se on duševno razboli.

Tu postoji jedna tajna treba da pretvorite satansko dejstvo u dobro dejstvo. To je težak posao i za njeg aje potrebna izvesna priprema. Ta priprema jeste smirenje. Smirenjem privlačite blagodat Božiju. Predajete se ljubavi Božjoj, bogosluženju, molitvi. Ali i kada činite sve ovo ništa nećete postići ako niste stekli smirenje. Sva rđava osećanja: nesigrnost, gubitak nade, razočarenje - koja teže da ovladaju dušom, nestaju zahvaljujući smirenju. Ko nema smirenje, nego je sebičan, ne dopušta da osporiš njegovu volju, da ga opomeneš ili posavetuješ. Odmah se ražalosti, nervira, buntuje, reaguje žustro i prepušta se depresiji.

Ovakvo stanje leči se blagodaću Božjom. Duša treba da se usmeri ka blagodati Božjoj. Do isceljenja će dpći ako ona sa čežnjom zavoli Boga. Mnogi koji su za našu Crkvu sveti pretvorili su depresiju u radost kroz ljubav prema Hristu. U stvari oni su svu svoju duševnu silu, koju je đavo hteo da satre u njima, predavali Bogu i tako je pretvorili u radost i veselje. Molitva i bogoslužennje postepeno pretvaraju depresiju u radost budući da blagodat Božija deluje na dušu. Ovde je potrebno da imaš snage da dobiješ blagodat Božiju, koja će ti pomoći da se sjediniš sa Bogom.

Potrebna je veština. Kada se predaš Bogu i postaneš jedno sa njim, zaboravićeš zlog duha koji te je vukao otpozadi pa će on prezren pobeći. U nastavku što se više budeš posvećivao Duhu Božjem to ćeš manje gledati za sobom pa nećeš nmi videti onog koji te vuče natrag. Kada te privuče blagodat onda se sjedinjuješ sa Bogom. A kada se sjediniš sa Bogom o predaš njemu onda sve drugo nestaje. Ti sve drugo zaboravljaš i spasavaš se. Velika veština i umetnost ili velika tajna - kako se izbaviti od depresije i svega negatvnog - sastoji se u tome da se predaš ljubavi Božijoj.

Depresivnom čoveku može da pomogne rad kao i interesovanje za život. Bašta, bilje, cveće, drveće, priroda, šetnja u prirodi, pešačenje - sve to pomaže čoveku da se aktivira i da se u njemu probude druga interesovanja. Sve to utiče kao lek. Bavljenje umetnošću, muzikom ili nečim drugim, takođe veoma dobro utiče. Ali ja poseban značaj pridajem interesovanjem za Crkvu, za bogosluženje, za ozučavanje Svetog pisma. Izučavajući reč Božiju, čovek se isceljuje a da to i ne primećuje.

Ispričaću vam o jednoj devojci koja je došla ka meni ubogome. Patila je od užasne depresije. Lekovi joj ništa nisu pomogli. Sve je zapustila - i posao i kuću i sve svoje preokupacije. Ja sam joj rekao ono što znam . Govorio sam joj o ljubavi Hristovoj koja osvaja dušu , jer je blagodat Božija ispunjava i menja. Objašnjavao sam joj da je demonska ona sila koja obuzima dušu i pretvara duševnu snagu u depresiju, savlađuje je, muči i upropašćuje. Savetovao sam je da se bavi raznim delatnostima, kao na primer, muzikom, koja joj se nekada sviđala. Više sam joj međutim naglasio značaj obraćanja Hristu i ljubavi prema Hristu. Jos sam joj rekao da u našoj Crkvi postoji terapija ljubavlju prema Bogu i molitvom, ali ljubavlju i molitvom koje su plod iskrene čežnje. To je tajna terapije. Tako to smatra naša Crkva.


Feb 13 2008

Spomen Prepodobnog Oca Našeg Pimena Palestinskog

Sveti oci Sofronije i Jovan pišu u svojoj knjizi (Limonar - ili duhovni lug, zbirka pouka o podvizima pustinjaka ) o ovom drugom svetom Pimenu ovaku:

Ava Agatonik, iguman lavre prepodobnog oca našeg Save Osvećenog ispriča nam sledeće: Jednog dana ja idoh u pustinju Ruvu ka avi Pimenu koji živaljaše u pećini i hranjaše se korenjem. Našavši ga ja mu ispovedih svoje misli i pošto se spusti veče on me ostavi samog u pećini, a sam ode u drugu pećinu. Te noći bi veliki mraz i ja se silno namučih od hladnoće. Akada svanu starac dođe k meni i upita me: kako si proveo noć, ćedo? - ja mu odgovorih: Prosti mi oče svu noć sam se strašno mučio od hlanoće. A on mi reče: istinu ti govorim, čedo, ja ni najmanje nisam nastradao od zime. - Čuvši to ja se veoma začudih pošto starac beše nag; i ja ga upitah: Učini mi tu ljubav oče pa mi kaži zašto nisi stradao od zime kada si nag? - I starac mi odgovori: Dođe lav, leže pored mene i zagreja me. Ipak znaj čedo da će mene zverovi pojesti. - Ja ga na to upitah: Zbog čega će te oče pojesti zverovi? - Starac mi odogovri: Kada življah u svetu u postojbini svojoj (oni oboje behu iz Galatije (oblast u maloj Aziji) ja bejah ovčar. Jednog dana kada pasijah ovce, pored mog stada prolazaše neki čovek; psi ga moji napadoše i rastrgoše. Ja sam ga mogao izbaviti od pasa ali ga ne izbavih. I sanzadoh po otrkiću Božijem da ću umreti takvom istom smrću: biti rastrgnut od zverova.

To prepodobni Pimen ispriča o sebi avi Agatoniku, i stvarno tako se i zbi kao što on kaza: jer nakon tri godine doznade se, da je pustinožitelj otac Pimen pojeden od zverova (končina svetog Pimena dogodila se krajem šestog veka). Sveta pak duša njegova bi probrojena k liku prepodobnih otaca milosrđem Gospoda našeg Isusa Hrista, kome slava vavek.


Feb 10 2008

Molitva Svetog Jovana Kronštatskog

Gospode ime ti je ljubav,

ne odbaci me zabludelog,

Gospode ime ti je sila,

osnaži me jer iznemogavam i padam.

Gospode ime ti je svetlost,

prosvetli dušu moju pomračenu životnim strastima,

Gospode ime ti je mir,

umiti pometenu dušu moju,

Gospode ime ti je milost,

ne prestani da me miluješ.


Feb 3 2008

Živeo sam među zvezdama, u beskraju, na nebu

Kao što vam rekoh, dar prozorljivosti nikada nisam poželeo, pa ni tada kada sam ga dobio, nisam pokušao da idem napred, odnosno da ga negujem. Nisam mu pridavao pažnju niti sam ga ikad od Boga tražio niti sada tražim da mi nešto otkrije, jer mislim da bi to bilo suprotno Njegovoj volji. No posle događaja sa starcem Dimom potpuno sam se izmenio. Moj život je sav postao radost i veselje. Živeo sam medju zvezdama, u beskraju, na nebu. Ranije nisam bio takav.

Otkako sam osetio blagodat Božju, svi su se moji darovi umnožili. Postao sam inteligentan. Naučio sam Trojičine kanone, kanon Gospodu Isusu Hristu, druge kanone. Čim bi bili pročitani ili otpevani u Crkvi, ja bih ih nauči napamet. Psaltir sam govorio naizust. Uz to sam pazio na određene psalme čije su reči zvučale slično da ih nepobrkam jedan sa drugim. Zaista sam se se izmenio. Mnogo štošta sam “video” ali nisam o tome govorio. Nisam naime imao pravo da o tome govorim. Nisam imao unutrašnju “izvesnost” da o tome govorim. Sve sam video, na sve sam pazio, sve sam znao. Od radosti kao da nisam više koračao po zemlji. Tada mi se otvorili i čulo mirise pa sam osećao sve mirise. Otvorile su mi se oći, otvorile su mi se i uši .Sve sam razaznavao izdaleka. Životinje, ptice, sve sam ih razlikovao. Po cvrkutu sam razaznavao da li je u pitanju kos, ili vrabac, ili je zeba, ili slavuj ili carić ili drozd. Sve sam ptičiće razlikovao po njihovom glasu. Noću pred svanuće sa radošću sam pratio “slavujsku koncert” ili “koncert drozdova” i sve drugo…

Postao sam drugi čovek, nov, drugačiji. Šta god bih video, pretvarao sam u molitvu. Sve sam primenjivao na samoga sebe. Pitao sam se: “Žašto ptica peva i slavi tvorca?” Želeo sam da to i ja činim. Tako sam razmišljao o cveću. Cveće sam razlikovao po mirisu a njegov miomir osećao sam sa daljine od pola sata hoda. Raspoznavao sam trave, drveće, vode, stene. Aaa! Sa stenama sam razgovarao. Čega se sve one nisu nagledale! Postavljao sam im pitanja, a one su mi pričale o tajnama Kavsokalivije. Ja sam slušao sa uzbuđenjem i umilenjem. Sve sam sagledavao blagodaću Božjom. Gledao sam ali nisam govorio. Često sam odlazio u šumu. Veoma me je oduševljavalo da koraćam posred kamenja, između malog i velikog drveća.