Jun 29 2007

Starac Dima je preneo na mene blagodatni dar molitve i prozorljivosti

U četiri zazvoniše zvona. Čim ječuo zvona, starac Dima načini nekoliko metanija i prestane da se moli. Sede na jednu kamenu klupicu - mislim da je ta klupica bila izidana u pritvoru crkve. Uto dodje Makaruda - tako su od milošte zvali oca Makarija. Ovaj je bio hitar i veoma ljubazan. Bio je anđelče. Kako je samo lepo palio kandila! Kako je, ope, lepo palio sveće na polijelu! A posle, kako ih je jednu po jednu lepo gasio! Pa kako je lepo cinio metanije! Tražio bi oproštaj i zdesna i sleva, pa bi potom uzeo u ruke knjige i počeo da vrši službu kanonmonarha. (Kanonmonarh je u manastirima monah koji je zadužen za tačnost i lepotu svetih bogosluženja, u svetu bi se reklo: ceremonijal - majstor,Prim. Prev.) O-o-o! Kako sam ga voleo! A i zasluživao je, jer je nanjemu bila blagodat Božja.

Udje, dakle, Makarije zvani Makaruda u ladju hrama. Za njim otvori vrata i starac dima, pa udje i on. Malo zastade da se smesti i u svojoj stasidiji za bogosluženje, uveren da ga niko nije video. I ja se provukoh izašavši iz senke stepeništa, pa krišom i plašljivo udjoh u ladju crkve. Odoh napred i celivah ikonu Svete Trojice. Potom se vratim i stanem sa strane. Na poziv: Sa strahom Božjim, verom i ljubavlju pristupite, mnogi od otaca se pričestiše. Načinim, i ja metaniju i pričestim se. Od trenutka kada sam se pričestio, na mene je sišla blagodat u velikom izobilju. Oseti sam oduševljenje,

Posle bogosluženja udaljio sam se sam u šumu, ispunje radošću i veseljem. Bio sam kao u nekom bunilu. Umno sam u sebi ponavljao molitve blagodarenja posle Pričešća dok sam išao ka našoj kolibi. Sa žarom sam trčao kroz šumu, skakao sam od radosti. U oduševljenju sam širio ruke i uzvikivao: “Slava ti, Boooooože! Slava Ti, Bože!” Da, ruke su mi bile kao skamenjene, kao okoštale, kao drvo, i, tako raširene zajedno zajedno sa mojim telom tvorile su znak krsta. Glava mi je bila uzdignuta ka nebu. Ledja ukočena, a i ruke ispružene ka nebu. U prsima, u predelu srca, osećao sam kao da će mi srce iskočiti. Ovo što vam govorim, sušta je istina. To sam doživeo. Koliko sam vremena ostao u tom stanju, ne znam. kada sam došao k sebi, u istom tom stanju, spustim ruke i ćutke, sa suzama u očima, nastavim put.

Stigoh do kelije. Nisam ništa uzreo u usta, kako mi je inače bio običaj. Nisam mogao ni da govorim. Otišam sam u crkvu, ali ovog puta nisam pojao kao što sam imao običaj da pevam razne umilne tropare i stihire. Seo sam u stasidiju i izgovarao: “Gospode, Isuse Hriste, pomiluj me!” U onom ranijem stanju ostao sam sam i dalje, ali sam sada bio mirniji. Gušio sam se od uzbudjenja. Navrle su mi obilne suze. One su mi slobodno tekle iz očiju, same. Ja to nisam želeo, ali bio sam u uzbudjenju zbog posete Božje. Suze iz mojih očiju nisu se zaustavile sve do večeri. Nisam mogao ni da pevam, ni da mislim, ni da govorim. Da je ikoga bilo u mojoj blizini, ne bih se s njim razgovarao. Udaljio bih se da budem sam.

Jedno je sigurno: starac Dima je preneo na mene blagodatni dar molitve i prozorljivosti, i to onda dok se moliio u narteksu crkve svete Trojice u sabornom hramu Kavsokalivije. To što mi se desilo, nikada pre nisam ni slutio, niti ikada zaželeo, niti očekivao. Starci mi nikada nisu govorili o blagodatnim darovima. Takvo su predanje imali. Nisu me poučavali rečima. Poučavali su me samo svojim držanjem. Čitajući žitija svetih i prepodobnih ljudi, sagledavao sam blagodatne darove koje im je Bog davao. Sveti Oci nisu ništa iznudjivali. Nisu tražili znamenjenja, nisu tražili blagodante darove. ja, verujte, nikad nisam rekao u sebi da treba da dobijem neki blagodatni dar od Boga. Nikad nisam ni pomislio na to. I upravo to o čemu nikad nisam ni pomislio iznenada se pojavilo, a ja nikad nisam obratio pažnju na to.

Negde posle podne istoga dana izašao sam iz crkvice, seo na kamenu klupicu i gledao prema moru. Približavalo se vreme kada su se moji starci obično vraćali. Ja sam pogledao ne bi li ih ugledao kad se pojave. Tada ih stvarno smotrim kako silaze niz neke mermerne stepenice. Ali to mesto je bilo negde dalekoč u samoj stvari, nije trebalo dan prirodan način da vidim to mesto. Ja sam ih zapravo gledao blagodaću Božjom. Oduševio sam se. Prvi put u životu dešavalo mi se tako nešto. Pojurim napolje, potrčim, stignem pred njih i uzmem im bisage.

- Kako si znao da dolazimo? - pita me starac.
Ja ne odgovorih. Ali kada smo stigli u keliju,pridjem velikom starcu, ocu Pantolomeju, krišom, da ne vidi pop Joanakije, pa mu kažem:

- Starče, ne znam kako da ti objasnim. Dok ste bili još iza brda, ja sam vas video pod teretom, pa sam potrčao. Brdo je bilo kao od stakla.

- Dobro, dobro - odgovori starac. - ne obraćaj pažnju na to niti ikome govori o tome, jer nečastivi motri.


Jun 27 2007

Dodji da izvrsimo osvecenje

Jedno vreme sluzbovao sam kao paroh u nekom selu na Eviji. Od mnogih tamnosnjih dozivljaja ispricacu vam samo jedan. Jedanout u crkvu, u kojoj sam sluzio kao paroh, dodje neka zena na magaretu. Cim me ugleda, sidje, pridje mi, pa ce reci:

- Oce dete mi je bolesno.

- Sta mu je?

- Prestao je da govori.

- Da li je to odavno?

- Jeste, uopste ne govori.

To je bio decko od otprilike osamnaest godina. Uzmem ti ja epitrahilj i sidjem sa njom u selo. Dodjemo do njene kuce. Vidim momcica - stvarno ne govori. Kazem ja njoj:

- Dodji da ivrsimo vodoosvecenje!

Ona donese jednu stolicu i na nju metnu ciniju sa vodom i peskir. Ja poceh da citam molitve vodoosvecenja. Momak stoji i cuti. Zavrsim ja, dakle vodoosvecenje i pocnem da kropim unaokolo, pojuci: “Spasi, Gospode, narod Tvoj…” Kada sam krstom i bosiljkom dotakao njegovo celo, on progovori:

- Mnogo ti hvala!

Taj momak me je potom mnogo zavoleo. Kasnije sam mu, kada se ozenio, krstio dete, a on mu je dao ime Porfirije. Posle toga dodje k meni i rece:

- Dao sam mu tvoje ime.

Pitam ga ja:

- Jesi li me pitao za to?

- Ja tebe volim - odgovori on - i zato sam hteo da mu dam tvoje ime.

Cujte jos i ovo sto mi se desilo na Eviji. Dodje i nadje me neka gospodja zajedno sa svojom kceri. Kci joj je bila nema. Majka mi kaze:

- Oce, imam veliku nevolju sa svojom kceri. Vec mesec dana ne govori.

Ja je pitam:

- Kako joj se to desilo?

- Zavezali smo bili nasu kozunegde u potoku. Tamo je bilo mnogo divljih jagoda. Moja kci je posla da dovede kozu otuda - bila je noc. Kada se vratila, bila je nema.

Otidem ja i izvrsim vodoosvecenje. Majka je, dodajem, bila popadija. Pitam je ja:

- Kom so popu popadija?

Ona odgovori:

- Popadija sam iz tog i tog sela…

- A, pa tebi je muz pop Hristo?

- Jeste, oce.

Ja do kraja izvrsim vodoosvecenje, a cerkica ovog svestenika blagodacu Bozjom ozdravi.


Jun 24 2007

Zbir otackih poruka

Na kraju dajemo kratak zbir otackih poruka izlozenij u ovoj knjizi. Evo sta su nam preporucivali Oci ko nacin sticanja molitve i kao uslove za uspeh u njoj:

Učestalost: tj. cesto ponavljanje Isusove molitve.

Pažnju (budnost), ili pogružavanje uma u Isusa Hrista uz odgonjenje drugih pomisli.

Promenu molitvenih reči, tj. izgovaranje Isusove molitve, nekad cele, nekad skracene

Naizmeničnost, tj upražnjavanje nekad molitve nekad čitanja psalama, nekad sedenja, nekad stojanja sa ispruženim rukama,nekad opet molitve Isusove i čitanja Otaca posle obeda.

Hođenje pred Bogom, tj da svagda osećamo prisustvo Božije i pri svakom delu da se sećamo Boga.

Odricanje od sveta, uz sećanje na smrt i na sladost molitve.

Neprestano prizivanje Imena Isusa Hrista, u svakoj prilici i vremenu, nasamo glasno, a u prisustvu ljudi samo umom.

Zaspivanje na odru sa Isusovom molitvom.

Spoljašnju molitvu za sticanje unutarnje, tj. traženje pomoći od Gospoda za sticanje revnosti i zadobijanje u srcu unutarnje molitve.

I tako dušo ti koja si željna da stekneš unutarnju molitvu i žedna neprekidnog jedinstva i sladosnog opštenja sa Isusom Hristom, dođi,odluči se i na sledeći način ispunjavaj pouke Svetih OtacaČ

1. Sedi ili bolje stani u tamni i tihi ugao u molitvenom položaju.

2. Pred početak napravi nekoliko poklona i ne opuštaj udove.

3. Pronađi mišlju mesto srca ispod leve sise i tu saberu svoju pažnju.

4. Savedi um iy glave u srce i govori: “Gospode Isuse Hriste, pomiluj me!” tiho, ustima ili samo umom, kako ti bude udobnije,govori lagano bez žurbe, sa strahom i trepetom.

5. Trudi se da za to vreme, koliko je moguće, čuvaš pažnju i da ne primaš u u um nikakve pomisli, ni rđave , ni dobre.

6. Imaj spokojno trpljenje,spremivši se na dugo stajanje sa zaboravom na sve.

7. Drži se umerenog uzdržavanja i tvori kolenopreklonjenje po sili.

8. Drži se ćutanja

9. Posle obeda čitaj po malo.

10. Spavaj 5 ili 6 časova

11 Nekad spoljašnjom molitvom traži dejstvo unutrarnje

12. Ne bavi se rukodeljem koje rasejava

13. Često proveravaj svoje iskustvo otačkim poukama.

“Gospode, podari dobroti mojoj silu” - klicao je nekad sveti prorok David. Klinki i ti dušo moja: Gospode podari tvrdu odlučnost mome raspoloženju za pažnju! Jer od Tebe dolazi i hteti i delati! Neka bi tvojom pomoću i dejstvom očistimo um i srce pažnjom i pripremimo ih za obitalište Tebi Trojednome Bogu!


Jun 24 2007

Isusova molitva

Gospode Isuse Hriste, sine Boziji, pomiluj me gresnog.